Grad Bihać
Irma Arifović

Irma Arifović

POMAK
Biografija

Rođena  4. juna 1982. godine u Bihaću gdje je okončala svoje osnovno i srednje obrazovanje. Predanost pomaganju ljudima bila je motiv da upiše Medicinski fakultet Univerziteta u Sarajevu koji je uspješno okončala 2011. godine. Specijalizaciju iz urgentne medicine završila 2017. i stekla zvanje specijaliste urgentne medicine. Od završetka specijalizacije rukovodi Centrom urgentne medicine Kantonalne bolnice “Dr. Irfan Ljubijankić”. Trenutno je magistrand nutricionizma na Biotehničkom fakultetu Univerziteta u Bihaću. Autor je više publikovanih stručnih i naučnih radova iz oblasti urgentne medicine. 

Supruga i majka jednog djeteta.


13.03.2025.

Poštovani gradonačelniče,

 

Pretpostavljam da ste upoznati kako kao roditelj, tako i kao gradonačelnik o instrukcijama koje je donijelo Ministarstvo obrazovanja. na početku ove školske godine, gdje se, između ostalog navodi da u svim školama u USK ulazna vrata moraju biti zaključana tokom cijelog radnog vremena, te ukoliko već nije, mora biti stavjena sigurnosna brava, interfon, razglas i videonadzor.

Prema instrukcijama poslove dežurstva u školama u USK-a će obavljatí pomoćno-tehničko osoblje.

Instrukcijom je regulisan i ulazak drugih osoba i roditelja u školu.

Dalje je regulisano i da učenicima na malom odmoru nije dopušteno napuštanje škole, dok na velikom odmoru nije dozvoljeno napuštanje dvorišta škole.

U školi više nije dozvoljena prodaja roba i/ili usluga, te se sve prethodne saglasnosti povlače itd.

Obzirom da roditelji nisu upoznati da li postoji jasna prijetnja po sigurnost djece, te od koga tačno štitimo našu djecu moje pitanje Vama glasi:

 

-        Da li ste Vi kao Gradonačelnik dobili od strane MUP a ili bilo koje druge sigurnosne organizacije informacije koje govore o prijetnji po sigurnost djece uškolama ipostoji li stvarna prijetnja po sigurnost naše djece?

 

Činjenice koje su poznate javnosti, se desile u našoj okolini, govore o zločinima koje je počinio u jednom slučaju uposlenik škole, u drugom, učenik škole, trećem građanin bez jasnog kontakta sa školom, pa me zanima da lije to razlog pooštrenih mjera u školama i na koji način bi sadašnje mjere pomogle u nekoj, ovakvoj situaciji?

Ukoliko postoji objektivna opasnost po sigurnost djece, da li je pomoćno tehničko osoblje u koje spadaju higijeničarkei domari koji sadvrše trijažuu školama na području Grada Bihaća stavljeno kao živi štit u odbrani škola i koliko je uopće realno da nam sigurnost djece zavisi od pomoćnog tehničkog osoblja?

Jesu li to njihovi životi manje bitni, obzirom da nemaju nikakvu edukaciju, školsku spremu, niti obuku za posao koji obavljaju, odnosno za ulogu zaštitara, pa su postavljeni da stoje na vratima i kupe metke?

Znate li da skoro niti jedan od pomenutih uslova (sigurnosna brava, interfon, razglas i videonadzor), nije ispunjen prije samog zaključavanja škola, pa čak niti onaj o prodaji roba u samim školama, gdje dijete koje je zaboravilo ponijeti užinu može recimo kupiti gazirani napitak ili čokoladicu za užinu sa mašina koje su i dalje dostupne u školama?

Da li ste upoznati sa činjenicom da se u pojedinim školama ne dopusta roditeljima ulaz ni u samo dvorište škole iako se radi o dogovorenom dovodenju ili odvodenju djece poslije nastave, a sad pričam o djeci uzrasta od 6 do 9 godina?

Treba biti poznata i činjenica, da u BiH i široj okolini nije zabilježen napad roditelja na školu, kao u gore pomenutim slučajevima, te i da jeste koje slovo zakona tačno kaže da roditelj ne smije ući u dvorište škole, ali je u redu da stoji na kapiji kao, evo neću reći, kao pas?

Mišjenja sam da djeca ne bi trebala napuštati školska dvorišta za vrijeme nastave i da su sve provjerene mjere zaštite djece dobrodošle.

Ako postoji stvarna opasnost bilo koje vrste po život bilo kojeg djeteta sigurna sam da bi svi roditelji izgradili Kineskí zid oko škola naše djece i neupitno je da se na sigurnosti u školama mora raditi još i više.

Znamo da je vršnjačko nasiljeu porastu, da su nam učitelji iscrpljeni i potplaćeni, da škole nemaju dovoljno osoblja, te da je još mnogo ozbiljnih problema sa kojima se suočavaju današnje škole, ali da li stavljanjem ključau bravu na staklenim vratima, postavljanjem spremačice na ulazna vrata i zabrani roditeljima ulaska u školsko dvo rište spriječavamo bilo šta osim što stvaramo sliku prividne sigurnosti koja potencijalno živote djece može dovesti u još veću opasnost?

 

Svjesna sam činjenice da ovo pitanje možda ne treba biti upućeno Vama, ali Vi ste prvi čovjek ovog Grada, a ja sam Vijećnicau GV, majka i neko kome je, kako komšijino, Vaše, moje, tako i sva ostala djeca na prvom mjestu, te ako nemate odgovore na ova pitanja sigurna sam da znate ko ih ima i da ću dobiti odgovor na njih.

 

Ovo pitanje upućujem i Komisiji za obrazovanje, kulturu, sport i mlade

 

Gradska vijećnica, Irma dr Arifović


-

13.03.2025.

Inicijativa za nabavu javno dostupnog automatskog eksternog defibrilatora u gradu Bihaću

 

AED ili automatski eksterni defibrilator jednostavan je i javno dostupan uređaj koji omogućava brzo  i jednostavno započinjanje i provođenje mjera kardio pulmonalne reanimacije građanima – medicinskim očevidcima srčanog zastoja.

Riječ je o uređaju koji glasovnim komandama i jasnim uputama navodi osobu koja se zatekne na mjestu naglo nastalog srčanog zastoja da prepozna stanje i pruži adekvatnu pomoć.

Korisnost ovog uređaja je višestruko dokazana referentnim medicinskim studijama koje su pokazale visoke stope preživljavanja u zajednicama u kojima su AED uređaji javno dostupni i često primjenjivani u odnosu na one gdje ovakvih uređaja nema.

Preporuke autoriteta iz oblasti urgentne medicine i resustitacije su da se automatski eksterni defibrilator postavi na svim javnim mjestima na kojima je dnevni promet ljudi 10.000, a u zemļjama u okruženju su već uveliko dostupni na aerodromima, tržnim centrima, stadionima i tome slično.

Obzirom na činjenicu da je grad Bihać, pogotovo u ljetnim mjesecima, mjesto gdje se okuplja veliki broj građana, te da smo sada već nerijetko svjedoci naglo nastalih srčanih zastoja koji nisu na vrijeme adekvatno prepoznati, niti su mjere reanimacije započete na vrijeme što rezultira iznimno lošim stopama preživljavanja, ukazala se potreba za postavljanjem AED uređaja na barem jednu javno dostupnu, označenu lokaciju u gradu.

Maloprodajna cijena ovakvog uređaja je oko 2000 eura, a uzimajući u obzir da jedan pravilno servisiran uređaj može biti korišten i nekoliko stotina puta samim tim spašavajući brojne živote, mišljenja sam da takva cijena aposlutno opravdava korist od ovakvog uređaja.


-