Obilježen Dan logoraša: "Iz bihaćkih logora Račić i Ripač malobrojni su izašli živi, danas svjedoče o istini"

Polaganjem cvijeća i obilaskom nekadašnjih logora na području Bihaća, koje je agresor formirao po početku rata u ovom gradu, preživjeli logoraši, porodice ubijenih, učenici ovdašnjih škola, predstavnici vlasti Grada Bihaća i udruženja koja okupljaju ovu populaciju, obilježili su Dan logoraša.  Tokom historijskog sata, bivši logoraš Hilmo Kozlica je podsjetio na okolnosti koje su prethodile zatvaranju mještana Ljutočke doline, Ripča i okolnih naselja.  

„Jugoslovenska narodna armija je 1992. godine zajedno sa lokalnim srpskim snagama i predstavnicima SDS-a formirala logor Račić, koji je bio jedan od najzloglasnijih u BiH. Ovdje su ljudi mučeni i ubijani, a njihova tijela prebacivana u jamu Tihotina u kojoj su kasnije pronađeni njihovi posmrtni ostaci.  Oni koji se još uvijek vode kao nestali, pretpostavljamo, ostali su zarobljeni pod ruševinama objekta koji je Vojska „digla u zrak“, prilikom povlačenja“, rekao je okupljenima Hilmo Kozlica.    

„U Tihotini su pronađeni posmrtni ostaci 54 logoraša iz logora Račić, a u jami Bezadana 83 tijela zatvorenika tvornice IMT“, podsjeća Mirsad Balić, predsjednik gradskog Udruženja logoraša. 

Prema podacima udruženja, kroz ova dva logora je prošlo oko 300 ljudi. Većina nije preživjela najgnusnije oblike mučenja koje je provodila VRS. 

„Ripač i Račić su među 657 evidentiranih logora na području BiH.  Najveći broj tada zatočenih nije preživio mučenja i torture. No zahvaljujući spremnosti onih koji jesu, brojne presude domaćih i međunarodnih sudova su pravosnažne. Najmanje što možemo učiniti za njih je lobirati za ostvarenje prava koja nemaju ni 30 godina nakon rata, čuvati sjećanje na ubijene, pamtiti i podsjećati šta se dogovdilo ovim ljudima“, rekao je okupljenima Anel Kajtezović, savjetnik gradonačelnika Bihaća.   

Sadmir Alibegović, bivši logoraš Manjače i aktuelni predsjednik Saveza udruženja logoraša USK, podsjetio je da zakon koji tretira žrtve torture i dalje stoje u ladicama parlamenata te na izostanak interesa državne vlasti da riješi pitanje statusa i prava logoraša. 

„Ako već ne možemo ostvariti svoja prava, onda barem možemo učiti našu djecu historiji.  Borit ćemo se da naša stradanja i žrtva budu dio udžbenika historije i nastavnih planova, da uđemo u naše škole i ponovo, pred našem djecom, svjedočimo“, rekao je Alibegović.